Komodor Ivica Tolić
Komodor Ivica Tolić | Foto: CROPIX

Građanski rat u Siriji između nekoliko frakcija, gdje svaka ima svoju “logističku podršku”, traje već godinama, formalno od ožujka 2011. godine, a u međuvremenu su se sukobi proširili i na susjednu paradržavu ISIL, koja je početkom 2013. godine dobila na važnosti. Rijeke izbjeglica i emigranata gotovo pa od tada pristižu u Europu, posljednjih mjeseci svjedoci smo, u ogromnim brojevima pa i iz područja na kojima nema borbi. Teroristički napadi u Parizu, a prije niti tjedan dana i rušenje ruskog bombardera i to od strane – Turske! Države članice NATO saveza! Da li su sukobi na Bliskom Istoku već prošli svoj zenit ili nas tek čeka eskalacija i širenje ratnih operacija?

Pred sastanak o klimatskim promjenama u Parizu na kojem će sudjelovati svi koji nešto znače, o tim temama razgovarali smo s komodorom Ivicom Tolićem, dragovoljcem Domovinskog rata koji je tijekom aktivne vojne karijere, između ostalog, bio i načelnik stožera Hrvatske ratne mornarice i zapovjednik flote HRM-a. Međunarodnu diplomu stekao je na NATO-vom koledžu za obranu u Rimu, a prošle godine je bio kandidat branitelja na listi HDZ-a za izbore u Europarlament.

Vaš komentar rušenja ruskog SU–24 kod tursko – sirijske granice. Da li je turski F -16 djelovao uz znanje NATO zapovjedništva, odnosno da li su piloti u ruskom zrakoplovu namjerno (po zapovjedi) htjeli ispitati granice strpljivosti turske vojske?

– Rušenje ruskog borbenog zrakoplova Su-24 od strane turskog zrakoplovstva najteži je incident te vrste u odnosima NATO-a s jedne i Rusije s druge strane. Taj čin znatno je usložio i produbio međusobno nepovjerenje u odnosima koji su od strateške važnosti za NATO i Rusiju.

Po svemu do sada poznatome, radi se o jednostranoj odluci Turske bez utjecaja NATO-a. Zato se može reći da je riječ prvenstveno o krizi između Turske i Rusije jer će i stavovi o rušenju ruskog zrakoplova unutar zemalja članica NATO-a sasvim sigurno biti različiti.

Kao razlog rušenja Turska je navela povredu zračnog prostora dok istovremeno Rusija navodi kako je njihov zrakoplov srušen u sirijskom državnom prostoru. Oprečne su i informacije koje dvije strane daju o proceduri upozore o povredi zračnog prostora.

Turska ima legitimno pravo kao i svaka druga suverena država štititi svoje granice uz punu odgovornost za svoje postupke prema vlastitom narodu i prema zajednici čiji je punopravni član.

S druge pak strane, govoreći o samome činu rušenja ruskog zrakoplova nameće se niz pitanja o adekvatnosti i opravdanosti poduzete mjere, odnosno pitanja poput samog značenja i karaktera povrede zračnog prostora ako je do povrede i došlo.

Objektivno gledajući logičnije bi bilo da je ruski zrakoplov tretiran kao saveznički glede njegove misije i izjava o zajedničkoj borbi protiv zajedničkog neprijatelja.

Ono što je sigurno, jest da je Turska nakon čina rušenja ruskog zrakoplova u znatno složenijoj sigurnosnoj i političkoj situaciji nego je bila prije i da će to stanje potrajati. Zato bi pitanje adekvatnosti i opravdanosti mjere koju je poduzela Turska u dogledno vrijeme moglo postati iznimno važno i prvorazredno unutarnje pitanje same Turske.

Koji su po Vama stvarni uzroci ovoga incidenta? Kakve mogu biti posljedice za odnose dviju država? Kakve mogu biti posljedice za odnose NATO – Rusija općenito te posljedice za odnose u ovom dijelu Azije i rješenje Sirijske krize?

– Očigledno je da su u Siriji suprotstavljeni različiti interesi različitih strana. Ti interesi znatno su složeniji da bi se mogli nazvati dvostranima. Uvijek su ti partikularni interesi, njihovo ostvarenje, u pozadini svake krize i incidenata pa tako i ovoga. Vidljivo je da postoje različiti koncepti rješenja Sirijske krize, koji su se činom rušenja ruskog zrakoplova, još međusobno udaljili i suprotstavili. Ovim činom poništeni su svi napori poduzeti na približavanju stajališta o modelu rješavanja krize. To su naznake da će kriza u Siriji na žalost potrajati, da će se patnje sirijskog stanovništva nastaviti, da će potrajati tendencija migracija i izbjeglica.

Tursko – ruski odnosi će zahladniti na političkom, gospodarskom i vojnom području kao što će se produbiti i nepovjerenje u odnosima između NATO-a i Rusije. Ipak u odnosima NATO-a i Rusije puno toga ovisit će i o bilaterali između članica saveza i Rusije. Ovdje je važno naglasiti, kao posebno važne, međusobne odnose SAD-a i Rusije, koji će izravno utjecati i na ukupni odnos NATO-a i Rusije.

Stanje na području Bliskog i Srednjeg istoka ići će u prilog jednoj široj destabilizaciji i krizi koja će se dodatno proširiti i zahvatiti još više prostora. Neka vrsta globalnog sukoba već postoji, jer su sukobi različitog intenziteta zahvatili nekoliko kontinenata (Afrika, Azija, Europa) i pitanje je kako će se pokrenuti procesi zaustaviti.

Rusija je u Siriji rasporedila i raketne sustave S400, naložila ekonomske sankcije, odnosi između Turske i Rusije su na vrlo niskoj razini. Koliko će potrajati takvo stanje i hoće li po vašem mišljenju doći do sastanka Putin – Erdogan u Parizu?

– I kad bi došlo do sastanka dvojice čelnika u Parizu, za što su male šanse, napetost će potrajati zbog različitog pristupa krizi u Siriji i različitog viđenja rješenja krize.

Smatrate li da Hrvatska može biti izložena terorističkim napadima? Kako se boriti s terorističkom prijetnjom, što poduzeti?

– Hrvatska je članica EU i NATO-a i samim time je na popisu potencijalnih ciljeva. Vjerujem kako je znatno manja vjerojatnost napada na Hrvatsku u usporedbi s nekim drugim članicama EU i NATO ali ta mogućnost postoji. Zbog toga je nužno budno pratiti situaciju, predviđati poteze potencijalnih protivnika i poduzimati mjere prevencije i zaštite. Potrebito je stalno ažurirati sustav u svakom pogledu u odnosu na promjene u našem okruženju.

Institucije države moraju poduzeti sve mjere kako bi se mogućnost napada svela na neke minimalne vjerojatnosti

Hrvatska je prednost u svakoj kriznoj situaciji vrijednost našega ljudskog potencijala a naši bi nedostatci mogli biti efikasnost sustavnih rješenja i unutarnje slabosti očitovane kroz snažne podjele, političke antagonizme na koje se troši silna energija.

Kako komentirate razmišljanja sve više pojedinaca da je, barem dio, atmosfere straha na europskim ulicama prouzročen terorističkim napadima iskorišten (ili čak potaknut) kako bi se uvela “policijska država“? Prema pisanju New York Timesa već je preko 1100 ljudi uhićeno u Francuskoj nakon suspenzije Deklaracije o ljudskim pravima.

– Ne vjerujem u takvu teoriju. Mjere koje su poduzele represivne institucije su snažne i sveobuhvatne. Provode se još u fazi jakih emocija koje su izazvali napadi i sasvim sigurno pritisku politike kojoj trebaju brzi rezultati. U takvim okolnostima biti će i kolateralnih žrtava što sigurno nije dobro.

Više se ljudskih prava i sloboda krši danas zlouporabom tehnološkog napretka i protuprirodnim i dehumaniziranim zakonskim rješenjima koja se nameću ljudskom društvu. No to je druga vrsta problema s kojim se suočavamo.

Kako se HV treba postaviti u slučaju produbljavanja sukoba s Rusijom, a posebno u slučaju zajedničke (u sklopu NATO-a) vojne intervencije na tlu, na području Sirije i Iraka?

– Vjerujem da ne će doći do produbljivanja sukoba s Rusijom nego da će NATO i Rusija pronaći načina za odgovarajući oblik suradnje. Složeni odnosi ostat će na relaciji Turska – Rusija prije svega. Isto tako ne vjerujem da je izgledna intervencija kopnenih snaga NATO-a na području Sirije i Iraka.

Hrvatska ima svoje obveze samim članstvom u NATO-u i sigurno je da mora bitivjerodostojana kada su u pitanju prava i obveze članice.

No isto tako, hrvatske ambicije moraju biti usklađene s našim mogućnostima, s našim sposobnostima i našim interesima, što na žalost u velikom broju slučajeva do sada nije uzimano u obzir.

Želim vjerovati da će se to promijeniti na razini donositelja odluka i da će konačno i hrvatski interesi biti mjerilo našega djelovanja i angažiranja.

Vaš stav vezano za problem izbjeglica koje i nadalje pristižu u RH, kakvu strategiju primijeniti?

– Problem izbjeglica – migranata i nadalje će biti jedan od bitnijih izazova kako cijele EU tako i RH. Institucije RH i odgovorne osobe moraju shvatiti da je njihova zadaća i odgovornosti štititi teritorij, granice i sigurnost stanovnika Hrvatske na prvom mjestu. Nedopustiva je poroznost državne granice kakvu smo vidjeli u dosadašnjoj fazi izbjegličke krize. Nema nikakvih opravdanja koja bi bila prihvatljiva za tu poroznost ili propusnost.

Postoje vrlo striktni zakoni koji se odnose na prijelaz državne granice koji se morajuprimjerniti na sve. Nelogično i nepravedno je da se hrvatskom državljaninu kojemu je, na primjer, istekla putovnica odmah pokreće prekršajni postupak u slučaju prelaska granice s takvim dokumentom a preko ilegalnih i legalnih prijelaza istovremeno se prima velika količina ljudi za koje se, uglavnom, ne zna ni tko su ni s kojim namjerama ulaze.

Hrvatska mora biti spremna kontrolirati i štititi svoju državnu granicu, provoditi svoje zakone i procedure prijelaska državne granice jer u protivnom problematizira smisao postojanja države. Kako će se to postići, koja tehnička sredstva će primijeniti to je nadležnost odgovornih osoba.

Ne može se pod prizmom humanosti žrtvovati sigurnost vlastitog naroda i državljana RH niti se država može pretvoriti u humanitarnu organizaciju. To ne znači da Hrvatska ne treba pokazati empatiju prema nesretnim ljudima koje je strahota rata potjerala iz njihovih domova.

Otvaranje privremenih kampova za privremeni smještaj izbjeglica u kontroliranom broju i uz poštivanje svih zakona i procedura, dobro je rješenje.

Hrvatska ne može govoriti o trajnom prihvatu i integraciji izbjeglica – migranata, barem ne dok ne riješi svoju vlastitu sirotinju koja nema smještaj i osnovne uvjete za život.

Zbog lošeg vremena sve je manje izbjeglica u Hrvatskoj. Imajući u vidu nastavak krize u Siriji, možemo li veći broj izbjeglica očekivati u travnju i svibnju sljedeće godine?

– Broj izbjeglica djelomično je smanjen zbog lošijeg vremena ali i zbog jačih mjera kontrole državnih granica na migrantskoj ruti.

Tendencija migracije će se sigurno nastaviti a broj izbjeglica – migranata ovisit će o više čimbenika kao što su stanje na ishodištu krize, odnos Turske prema izbjeglicama – migrantima, nadzor vanjskih granica EU, nadzor državnih granica na migrantskoj ruti.

Mislim da broj izbjeglica – migranata neće više biti onako velik kakav je bio u proteklih nekoliko mjeseci.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here