Veljko Žužul

Kako raditi i živjeti posao profesora umjetnosti, možemo sagledati kroz predanost svom poslu umirovljenog profesora umjetnosti Veljka Žužula, koji je cijeli svoj radni vijek nakon 1973. godine kada je završio filozofski fakultet u Zadru (povijest i povijest umjetnosti) odradio u imotskoj gimnaziji. Rođen poratne 1948. godine, oskudne za stanovništvo kako u Imotskoj krajini, tako i u većini Dalmatinske zagore, osnovno školovanje završava u rodnom mjestu  Grubinama i susjednom Krivodolu, a gimnaziju u Imotskom, nakon čega se opredjeljuje za povijest i povijest umjetnosti čime po završetku postaje prvi profesor umjetnosti u Imotskoj krajini. Uz obveze; profesora, voditelja pripremnog stupnja, zamjenika ravnatelja, mentora i savjetnika, upušta se u vrijedni rad skupljača vrijednosti imotskog kraja.

Nakon reforme školstva u Hrvatskoj (Stipe Šuvar) i izgradnje imotskog srednjoškolskog centra gdje dobiva na raspolaganje više prostora za rad, uz zadani školski program koji je svojim pristupom predmet umjetnosti postavio i održao respektabilnim i uvaženim. Nastojao je u učenicima uz ljubav prema umjetnosti buditi ljubav prema zavičajnom pučkom stvaralaštvu: starim građevinama, alatima i stvarima korištenim u domaćinstvima imotskog kraja kao i bližih dijelova Hercegovine čija djeca pohađaju srednju školu u Imotskom, te prikupljanju i čuvanju istih.

Uz prikupljeni zavičajni materijal sačuvani su foto i školski ručni radovi generacija učenika koji su prošli ovaj predmet pri imotskoj gimnaziji.

Takvim svojim pristupom stvorio je fundus vrijednih predmeta, slika i fotografija koji je bio, i ostao svojevrsni školski muzej.

– Na žalost taj cijeli prikupljeni materijal bio je tek dio kabinetske nastave povijesti umjetnosti umjesto da u sklopu srednjoškolskog centra dobije adekvatan prostor i postane pravi školski muzej dostupan svakome tko ga želi pogledati – nostalgično se prisjeća umirovljeni prof. mag. Žužul.

– Sada i ne znam što je sa svim tim. Nakon mog umirovljenja 1. rujna 2014. g. naslijedila me je mlada profesorica Eva Mikulić i nadam se kako će sačuvati prikupljeno i nastaviti ideju školskog muzeja. Za stručnu pomoć u ostvarenju započete ideje, na raspolaganju sam jer poznajem svaki prikupljeni predmet.

Nije rijetkost čak se može reći kako je poželjno pri školama stvarati muzeje, a ovaj vrijedni fundus od kojeg dio možete pogledati na fotografijama ovog članka, otvara tu mogućnost pri imotskom srednjoškolskom centru.

Ago

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here