REPORTAŽA IZ ŽUPE SV. MIHOVILA U PROLOŠCU Priroda i vjera zovu na opstanak

U prirodnoj ljepoti Dalmatinske zagore, u krajoliku brojnih jezera, izvora, polja, u zagrljaju brda i stijena, u sjeni Imotskoga smještena je općina Proložac.

Nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Imotsko-bekijskoga polja, a pripada Splitsko-dalmatinskoj županiji. Svojom posebnošću mjesto resi građevina koja spada među desetak najljepših prirodnih građevina u svijetu, a to je zelena katedrala. Portali crkve, kipovi, drveće koje stvara hladovinu, voda koja život daje, spaja ljepotu prirode i ljudske ruke.

Župa ima oko 3300 stanovnika u 900 obitelji. Prošle je godine kršteno 35 djece, umrlo je 50 osoba, a samo zadnje dvije godine mortalitet je bio veći od nataliteta. Krizmanika je bilo 49, prvopričesnika 34, a bolesnika 120. Iz župe potječe pet svećenika i dvije redovnice.

Nedaleko od zelene katedrale u drevnom naselju nalazi se župna crkva sv. Mihovila koja dominira mjestom. Župa pripada Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, a njom upravlja fra Vinko Gudelj, iskusni pastoralac, član provincije Presvetoga Otkupitelja. U predstavljanju ističe da je Proložac kroz povijest bio i vjersko središte Krajine te da je to jedno od najstarijih mjesta u Imotskoj krajini.

»O tome svjedoče mnogobrojni nalazi iz ilirskoga i rimskoga razdoblja, grobovi i natpisi, oruđe, Šarampov most…«, navodi župnik o. Gudelj. »Tako se već u VI. stoljeću uz izvor rijeke Vrljike spominje benediktinski samostan (Opačac), a od XIV. stoljeća tu je i franjevački samostan, odakle su se fratri oko 1600. povukli na otočić na Blatu. Ostatci toga samostana s čatrnjom mogu se vidjeti i danas. Kada je Imotski 1717. bio oslobođen od Turaka, došlo je do novoga uređenja župa. Tada je župa Proložac obuhvaćala Lokvičiće i Ričice.« Marljivi župnik o. Gudelj navodi da danas župu čine sela Proložac Donji, Proložac Gornji, Postranje i Šumet. »Župa je posvećena sv. Mihovilu arkanđelu, pripada Imotskomu dekanatu i ima oko 3300 stanovnika u 900 obitelji.

Prošle godine kršteno je 35 djece, umrlo je 50 osoba, a samo zadnje dvije godine mortalitet je bio veći od nataliteta. Krizmanika je bilo 49, prvopričesnika 34, a bolesnika 120. Iz župe potječe pet svećenika i dvije redovnice. U župi se nalazi više crkava: sv. Mihovila u Prološcu, Velike Gospe na Lučici, sa zelenom katedralom, Gospina na Opačcu, Kraljice Mira u Šumetu, Srca Marijina u Bušanjama, sv. Josipa radnika u Prološcu Gornjem. Župna je kuća uz crkvu sv. Mihovila, a iza župne kuće nalazi se višenamjenska dvorana.« 

Redovito 700-tinjak vjernika na misama

Župnik o. Gudelj ističe da se u župnoj crkvi sv. Mihovila slave dvije mise nedjeljom, zatim jedna u Šumetu te u crkvi Srca Marijina i sv. Josipa svake druge nedjelje naizmjence. Redovito je 700-tinjak vjernika na misama. Obavlja se pobožnost prvih petaka, križni put petkom kroz korizmu, listopadska i svibanjska pobožnost, trodnevnice i ispovjedi sv. Mihovilu, Velikoj Gospi i Srcu Marijinu i Kraljici Mira, pobožnost trinaest utoraka sv. Anti. Uz to u župi ima 15 kapelica uz put po selima. Prošle godine izgrađene su dvije kapele: sv. Ante u Postranju i sv. Huberta u Bristovcu.

»U župi aktivno djeluje pastoralno i ekonomsko župno vijeće koje okuplja 15 članova. Tu je još Franjevački svjetovni red sa 20 članova, Frama ima između 30 i 40, a ministrantska skupina dvadesetak članova. Prije pet godina osnovane su žudije, čuvari Kristova groba, i aktivno je sedam velikih župljana. Tu je još mješoviti zbor, zatim dječji, klapa ‘Sv. Mihovil’, KUD i KUM Proložac. Sve je to naslonjeno na župu jer iz nje sve polazi.« Župnik o. Gudelj ističe da je Proložac prepoznatljiv po zelenoj katedrali, svetištu Velike Gospe i živim jaslicama ispod Šarampova mosta u koritu rijeke Suvaje već 18 godina. 

»Imotski je Jeruzalem, a Proložac Betlehem«

»Za Imotski se kaže da je grad na gori Jeruzalem zbog priređivanja scenskoga prikaza Muke na Cvijetnicu, a Proložac Betlehem zbog održavanja živih jaslica. Župa izdaje župni list ‘Proložac’ dva puta godišnje, za Božić i Veliku Gospu«, navodi župnik. Po posljednjem popisu u blagoslovu obitelji odselilo se u zapadne zemlje 150 stanovnika, ističe župnik o. Gudelj i dodaje da je to kao i drugdje u Hrvatskoj. »Pretežno se radi u državnim službama, trgovini i sezonski u obližnjem makarskom primorju.

Tu ima nešto poljoprivrede, posebno vinogradarstva, zatim proizvodnje voća i povrća, no nedostaje organiziran siguran otkup.« U Prološcu narod voli svoju crkvu pa se crkveni objekti održavaju prilozima župe, dobročinitelja, općine i Ministarstva kulture preko Konzervatorskoga odjela u Imotskom. Poduzeti župnik s vodstvom općine i grada pokrenuo je i realizirao brojne projekte na uređenju mjesta i sakralnih objekata. Istodobno povezuje župljane sa župama Imotske krajine. Redovito s njima hodočasti u Sinj, Vepric, Visovac, Međugorje.

Branitelje se ne smije zaboraviti

Imotska krajina posebnu je ulogu odigrala u Domovinskom ratu, o čemu župnik o. Gudelj kaže: »Tada smo mi župnici pomagali braniteljima i njihovim obiteljima. Išli smo na bojišnicu s krunicama, cigaretama, hranom, na sprovodima poginulih branitelja svi smo bili uključeni. Nije nam bilo teško, nego smo to držali dužnošću i zahvalnošću. Godišnjice smrti držali smo redovito, ali nešto se dogodilo, zaboravilo se u narodu.

Ne znam zašto se to ohladilo. Možda vrijeme čini svoje ili su okolnosti pridonijele da tako bude. Smatram da bi trebalo poticati, govoriti, činiti i tako biti više zahvalni žrtvi koju su branitelji dali. Iz ovoga kraja njih je 120 položilo živote za slobodu Hrvatske na svim bojišnicama od Vukovara do Dubrovnika, Like i Kotara. Treba spomenuti da je ostao jedan spomen dobro organiziran svake godine na južnom bojištu u Trstenu 2. srpnja. Znači da nije sve zaboravljeno. Toga dana bude komemoracija i misa u Trstenu i obiđu se mjesta na Golubovu kamenu gdje su poginuli naši branitelji.«

Uz župnika o. Gudelja u župi u užem pastoralnom djelovanju surađuju župni vikar fra Ivan Jukić, s. Terezina Bašić i vjeroučiteljica Maja Ivanko.

Proložačke žudije

Revni ministranti na svakoj misi okužuju oltar, a među njima je Ivan Mikulić koji pohađa drugi razred srednje ekonomske škole. Ističe da župa ima 16 ministranata. Subotom je ministrantski susret i tada se dogovaraju što će tko činiti i kada će biti pri oltaru, na kojoj misi.

Jure Maršić radi u trgovini više od 30 godina, član je župnoga ekonomskoga vijeća. »Pokrenuli smo čuvare Kristova groba ili žudije«, navodi Maršić. »Nas šest je uključeno, a tu su pretežno mladi. Zapravo nastojali smo da nešto ostane trajno nakon nas. Ima studenata, srednjoškolaca i radnika. Ovo je već peta godina da sudjelujemo i na smotrama čuvara Kristova groba.

Narodu je to drago, prvu im je godinu bilo neobično, ali to je sada zaživjelo. Uveli smo sve, od čuvara do padanja.« Komentirajući stanje u Prološcu, Maršić ističe da je problem u tome što je sve manje stanovnika. »Brdska se područja napuštaju jer se tu uvijek išlo trbuhom za kruhom. Kad odu na školovanje, mladi se ne vraćaju. Primjerice, moj je otac išao u Njemačku, ali je išao sam i vratio se, no danas idu cijele obitelji i to je problem«, navodi Maršić.

Umirovljenik i aktivni župljanin Ivan Matić Đelo ima četvero djece i petero unučadi. »Cijeli sam život proveo tu gdje sam rođen«, kaže Đelo. »Kćeri su se udale i tu su na području Imotske krajine. Zapravo sva su mi djeca tu, i sinovi. Po zvanju sam ugostitelj, a uključen sam u Kulturno-umjetničko društvo i član sam župnoga pjevačkoga zbora. Imamo dvije kulturne udruge, dramsku skupinu i mušku pjevačku klapu. Uz to što se družimo djelujemo i humanitarno kad nešto zatreba, kad se pokrene neka akcija. Svi su članovi klape ujedno članovi župnoga pjevačkoga zbora.

Tu su korijeni, redovito svi dolazimo na mise. Teško je mlade zadržati iako se trudimo, nastojimo sve učiniti, otvoriti radno mjesto. Naša je općina bogata kulturnim zbivanjima, tu su prve žive jaslice, a klapa Proložac jedina je klapa koja djeluje na ovom području.« 

Deset učenika godišnje manje

Tatjana Meter članica je Franjevačkoga svjetovnoga reda i mješovitoga zbora te dramske udruge »Proložac«. »Franjevački svjetovni red okuplja 20-ak članova, djeluje molitveno i karitativno«, navodi trećoredica Meter. »Molimo redovito za obraćenje onih koji psuju, dakle protiv psovke, imamo redovite sastanke, skrbimo se o bolesnima i potrebitima. Uz to prikupljamo sredstva za humanitarnu samoposlugu koja se nalazi u Imotskom i vodi brigu o potrebitima u Imotskoj krajini. Suradnja između trećoredaca i framaša je izvrsna, samo je problem što mladi odu na fakultete i nemaju mogućnost uključiti se u FSR.«

»Ovo je manja sredina, svi se međusobno poznajemo pa je i suradnja s obiteljima, odnosno roditeljima izvrsna. Još se drže obiteljske vrijednosti, a dijete je onako kako ga obitelj odgaja. Škola i Crkva mogu nešto dalje, ali obitelj je ključna. Mi u školi stavljamo više naglasak na odgoj i tu nemamo problema. Jedni drugima pomažemo, tako da su ovisnosti neznatne, nešto malo pušača, a alkohol i droga u našim sredinama ne postoji«, ističe ravnatelj Bajić.

 

U Prološcu djeluje Osnovna škola »Ivan Leko«, a ravnatelj je Krešimir Bajić, koji je ujedno i župni vijećnik. »Školu pohađa 280 učenika, dakle uz matičnu i s područnim školama«, ističe ravnatelj Bajić. »U posljednjih 11 godina u padu smo za desetak učenika godišnje, što će reći da je u tom razdoblju 111 učenika manje. Svi pohađaju vjeronauk osim troje učenika koji su pravoslavci pa stoga namjestimo raspored tako da vjeronauk bude prvi ili zadnji sat, da im je lakše.

Župa i škola izvrsno surađuju. Redovito je misa za početak školske godine, zatim tu su dani kruha, božićna priredba. Dan škole je na blagdan sv. Mihovila, kad je i patron župe. Slavi se misa i za kraj školske godine. Ovo je manja sredina, svi se međusobno poznajemo pa je i suradnja s obiteljima, odnosno roditeljima izvrsna. Još se drže obiteljske vrijednosti, a dijete je onako kako ga obitelj odgaja. Škola i Crkva mogu nešto dalje, ali obitelj je ključna. Mi u školi stavljamo više naglasak na odgoj i tu nemamo problema. Jedni drugima pomažemo, tako da su ovisnosti neznatne, nešto malo pušača, a alkohol i droga u našim sredinama ne postoji«, ističe ravnatelj Bajić. 

Pomažu studentima

Načelnik općine Mate Lasić ističe da općina ima oko četiri tisuće stanovnika, a pripadaju joj dvije župe: Ričice i Proložac. »Sadašnji je problem iseljavanje visokoobrazovanih ljudi«, navodi načelnik Lasić. »Stoga nastojimo sve učiniti da ih zadržimo, da im osiguramo mogućnost da tu mogu živjeti. Tako sufinanciramo prijevoz studentima koji studiraju u Splitu, Zagrebu i Mostaru, a u tim ih je gradovima oko 70 posto. Sufinanciramo da mogu studirati i dolaziti kući, vraćati se tu.

Kad uzmemo danas radijus kretanja onih koji rade, kod nas je to tridesetak kilometara, a drugdje je to u modernom svijetu po sto i više kilometara. Razdaljine nisu danas zaprjeka ako je dobra infrastruktura. Konkretno, mi u Prološcu nastojimo napraviti ono što je potrebno, poboljšavamo iz dana u dan ono što se može poboljšati. Skrbimo se o infrastrukturi, to je voda, struja, kanalizacija.

Odnedavno se i tunel Sveti Ilija ne naplaćuje pa je to olakšanje za ljude koji putuju. Posebno je ohrabrujuće, a to primjećujem, da mnogi obnavljaju svoje kamene kuće, uređuju ih, dolaze u njih preko ljeta. Jer ljepše je tu biti, a more je blizu. Tu su i vinske ceste. Pomalo sve ide naprijed. Nije sve crno, kako većina medija predstavlja. Nama jednostavno treba da nas nešto pokrene. Primjerice, nerijetko se čuje: ‘Zašto ću ja za nekoga raditi ili za nešto raditi?’ Taj isti posao radi u zapadnoj Europi, a tu ga ljudi izbjegavaju. Ponekad se čini da i država čini nerazmjer, jer od nje se sve očekuje, dakle traži se gotovo rješenje.

Izgubio se onaj vid rada. Kod nas konkretno oko 75 obitelji prima socijalnu pomoć, a to pokazuje da se standard pomaknuo, unaprijedio. Mi promičemo i javne radove. Svatko od nas mora se više angažirati da bi nam svima bilo bolje.« Načelnik Lasić ističe da općina i mještani vode brigu o sakralnim objektima. »Posebno vodimo brigu o crkvama, a uređujemo i zelenu katedralu.

Tu su otpori veliki jer struka radi svoj posao, a pojedinci koji se protive čišćenju topola i slično jednostavno to ne shvaćaju. Nadalje, nakana nam je još izraditi nogostup, novi zid. Općina ima toga još doraditi, od struja zbog podvodnih voda do sigurnosti, jer tu ljudi dolaze u našu ljepoticu. Uvijek pazimo na to da u svakom segmentu nešto popravimo i napravimo, pa tako i sa sakralnim objektima. Ovo je prelijep kraj, kod nas je puno jezera, ali se samo znade za dva, Crveno i Modro, a zanemaruju se Lokvičići i okolna mjesta.«

Redovnica je »duhovni inventar«

Predsjednica Frame iz Prološca je Nikolina Perić. »Imamo do četrdesetak članova u Frami, a desetak nas je punopravnih«, navodi framašica Nikolina. »Prije je interes bio veći, jer danas je sve manje ljudi, manje mladih i djece, ali opet smo tu. Okupljamo se petkom, imamo manifestacije, pomažemo Crkvi, idemo na duhovne pozive iz drugih bratstava. Sada se pripremamo za skori nacionalni susret u Metkoviću.«

Samozatajna, radišna i dosljedna redovnica s. Terezina Bašić članica je Družbe školskih sestara franjevaka Krista Kralja splitske Provincije Presvetoga Srca Isusova. Rođena je u Hercegovini u župi Posuški Gradac, trenutačno živi u redovničkoj zajednici u Imotskom i redovito dolazi na ispomoć u župu Proložac. »Imala sam dalju tetu koja me upoznala s tom zajednicom, pa sam tako došla u Splitsku provinciju«, ističe s. Terezina.

»U Imotskom je nas sedam sestara. Uz naše samostanske obveze, jedna radi u školi, dvije su u franjevačkom samostanu, jedna u župi u Zmijavcima i ja sam tu u Prološcu. Radim u pastoralu, inače sam u mirovini. Katehiziram prvopričesnike, animiram pjevanje u liturgiji, vodim dječji i mješoviti župni pjevački zbor. Mješoviti pjevački zbor ima 40-ak članova, imamo probe redovite i po potrebama.

Članovi zbora sudjeluju u svim župnim akcijama. Posebno imaju ljubav prema školovanju djece u misijama, konkretno u Kongu. Dječji pjevački zbor okuplja od 35 do 40 članova, ovisno koliko je djece u generaciji. Rado dolaze na probe, sudjeluju na Zlatnoj harfi. Posljednje dvije godine imamo susret zborova Imotske krajine i tu se rado odazovu i druže. Članovi obaju zborova sudjeluju u živim jaslicama koje se tu priređuju. Uz to, u župi vodim brigu o crkvi, crkvenom ruhu, počevši od kićenja, čišćenja pa nadalje što treba. Također, organiziramo i vodimo duhovne obnove za roditelje, za framaše, jednostavno nastojimo odgovoriti pastoralnim izazovima ove župe.« 

Zar su praznici od svega?

Članica župnoga pastoralnoga vijeća Maja Ivanko je vjeroučiteljica. Radi od privih dana kao vjeroučiteljica. »Naša škola i župa jako su dobro povezani. Tako sam ja članica pastoralnoga vijeća i ujedno sam u Franjevačkom svjetovnom redu, a ravnatelj škole u ekonomskom je vijeću«, navodi vjeroučiteljica Ivanko. Nadalje ističe da tijekom školske godine djeca dolaze u velikom broju na misu, no kad su praznici, dobije se dojam kao da su praznici od svega. »Mi sijemo kako znademo najbolje, a onda što uspije.

Ovdje je lijepo raditi jer se još poštuje sustav vrijednosti. Kad gledam južnije, sjetim se riječi jednoga predstojnika Katehetskoga instituta: ‘Što dalje od mora, bliže Bogu.’« Vjeroučiteljica Ivanko ističe da ne treba biti krut jer uvijek su novi izazovi u pastoralu. »Daj ljudima što traže ako nešto ima smisla. U moje vrijeme obnavljala se crkva pa sam vjenčana u zelenoj katedrali, na što sam posebno ponosna«, kaže vjeroučiteljica.

Miomir Bubalo otac je dvoje djece, član je pastoralnoga vijeća i brojnih udruga. Bio je proglašen osobom Imotske krajine. »U svakom pogledu na raspolaganju sam župniku i svomu narodu«, svjedoči Bubalo. »Kao policajac u zajednici vratio sam policajce da nose kip sv. Mihovila u župi za Dan policije i zaštitnika župe. Posebno me raduje što se broj policajaca iz godine u godinu povećava.

« Bubalo je pokretač humanitarne akcije »Anđelovi koraci«, sudjeluje u svim humanitarnim akcijama. Okuplja policajce iz Domovinskoga rata, sudjeluje u organizaciji turnira u spomen na prvoga poginuloga hrvatskoga redarstvenika Josipa Jovića. U župi Proložac i u Imotskom aktivan je u svim humanitarnim i vjerničkim akcijama.

Primjerom svjedoče opstanak

Primjer poduzetnika i borca za opstanak mladih u Prološcu je Ante Grabovac, aktivni župljanin koji se bavi vinogradarstvom i vinarstvom. S obitelju od 1994. ima svoju vinariju, koja je ujedno prva privatna vinarija na tom području. Oko 150 tisuća loza uzgaja na 25 hektara zemlje te stalno zapošljava 12 ljudi, a u sezoni po potrebi uzima ih još desetke. »Imam četvero djece, sinovi su završili fakultete i vratili su se tu raditi«, navodi Grabovac. »Može se ovdje živjeti ako se hoće, i to pristojno. Konkretno, mi nemamo problem s plasiranjem proizvoda.

Tržište nam je osigurano. Naravno da je tu i struka, jer sinovi su se za to školovali, a i ja sam agronom. Prije desetak godina pokrenuli smo i vinsku cestu, što izvrsno funkcionira. Primjerice, Skandinavci se vraćaju svake godine. Nadalje, tu je blizu Split, Makarska i druga mjesta na obali. Sve se može plasirati. Ovdje se može kvalitetno i pristojno živjeti, jer mi smo u Splitu za pedeset minuta.

Najlakše je reći: ‘Ja ću otići.’ Kad bi ovdje radili koliko rade vani, pa sve bi cvjetalo, a bilo bi im lakše. Stvaramo pozitivno ozračje, nasuprot većini koja ima negativnu energiju. Snagu crpimo i iz vjere. Svake smo nedjelje na misi, supruga, djeca, majka i ja.«

Petra Češljar je vjeroučiteljica, suradnica u župnom uredu, radi i u školi kao asistentica za dijete s posebnim potrebama. Magistrica je teologije. »Tu sam kad god treba i što god treba učiniti za župu«, navodi teologinja Češljar. »Tu je još zdravo vjerničko tkivo i treba ga njegovati. Treba ući u probleme naroda, ja tako promatram. Jednostavno, današnji čovjek gubi potporu državnih institucija, a onda očekuje duhovnu podršku od Crkve. To mu treba dati i tu mu treba pomoći.«

 

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here