REVIZIJA MORH-a RAZGRADILA VOJARNU

{sidebar id=4}Prije tri godine, točnije 2. kolovoza 1997., u povodu Dana grada Imotskog, pukovnik Hrvatske vojske Slavko Kralj je svečanim polaganjem temeljnog kamena otvorio radove na izgradnji vojarne u Imotskom. Rečeno je na prigodnom slavlju da će investitor toga značajnog projekta, Ministarstvo obrane, uložiti oko deset milijuna maraka, te da će se u sklopu vojarne zaposliti približno osam stotina ljudi.
Što je to onda značilo za Imotski, nije trebalo posebno ni naglasiti. I tako su počeli radovi koje je na sebe preuzela Topana, komunalno poduzeće iz Imotskog. Bila je to i šansa za tu tvrtku, te prigoda za upošljavanje dodatne radne snage. Toga kolovoskog jutra, reklo bi se, potekli su med i mlijeko Imotskim. I ubrzo se izradiše temelji buduće vojarne, zamiješale su se tone betona, na tisuće betonskih blokova ugradilo se u zidove vojarne, a onda početkom ove godine — prekid radova. Do današnjih dana već su drača i korov dobro opasali temelje buduće vojarne.

Grad je izvršio svoje obveze

Nitko nije znao do kraja objasniti što je s nastavkom toga projekta, hoće li se radovi nastaviti ili neće, i što je, konačno, s obećanih osam stotina radnih mjesta.
— Mi smo kao grad sve svoje obveze ispoštovali — riječi su gradonačelnika Imotskog Ante Lončara. — Prebacili smo zemljište u vlasništvo Ministarstva obrane, riješili sve imovinsko-pravne i infrastrukturne stvari. Do sada se utrošilo oko šest milijuna kuna i od Nove godine radovi su stali. Pokušao sam nekoliko puta doći do novog ministra obrane, da vidim što je s vojarnom, no u tome nisam uspio, a nisam uspio čak ni dobiti odgovor na pitanje hoće li se nastaviti radovi. Mislim da takav odnos prema Imotskom, u najmanju ruku, nije u redu jer osam stotina zaposlenih za ovaj kraj značio bi spas u uvjetima kada je gospodarstvo, zapravo, mrtvo. Ne treba posebno elaborirati što bi toliki broj ljudi značio i za proračun, stanogradnju i ukupan život na ovom prostoru — kazao je Lončar.
U Topani koja trenutačno grca u problemima, mnogo su nade polagali upravo u izgradnju vojarne, jer su osim svih svojih raspoloživih kapaciteta uposlili nekolicinu kooperanata koji su vrlo dobro započeli s poslom.
— Prekid radova na vojarni poremetio je mnoge naše stvari, ali i planove kod naših kooperanata — riječi su ing. građevinarstva Damira Kljenka. — Osim toga — kazao je Kljenak — mnogi su ljudi zbog obustave radova ostali bez posla.
U Topani se dalo naslutiti da im je Ministarstvo još dužno novca za izvršene radove, te da su im doprli neki signali iz Zagreba da im i to neće biti isplaćeno, a za razloge, kažu, ne znaju.

Projekt u arhivu

Pokušavajući iz prve ruke doznati nešto više o razlozima prekida radova, obratili smo se Uredu za odnose s javnošću Ministarstva obrane. Do brigadira Dušana Vire nismo uspjeli doći, samo nas je tajnica izvijestila da je brigadir Viro saslušao naše pitanje u vezi s vojarnom, te da sada nije u stanju ništa određenije kazati. Mi, pak, neslužbeno doznajemo da se izgradnja imotske vojarne našla na udaru revizijskih komisija unutar Ministarstva obrane, kao i još neke investicije vođene u vrijeme dok je u Ministarstvu bila garnitura prijašnje vlasti, te da je projekt imotske vojarne stavljen na sigurno mjesto — u arhiv, što bi značilo da se nikada i neće realizirati.
Kada je to već tako, bilo bi uputno da se ovdašnjem pučanstvu, trenutačnoj vlasti, Topani kao izvođaču radova, pa konačno i potencijalnim djelatnicima, obrazloži čin odustajanja od izgradnje, ali da se to kaže javno, a ne da se to čuva kao nekakva vojna tajna.
A Imoćani već naviknuti da im vlast, ma kakvih boja bila, uvijek podmetne rog za svijeću, ipak čekaju nekakav odgovor iz Zagreba. — Ne treba on biti vezan uz nikakve vojarne — rekao nam je jedan dragovoljac Domovinskog rata koji je još bez posla. — Neka se u bilo kojoj branši otvore nova radna mjesta, mi ćemo biti zadovoljni.

 

Braco Ćosić

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here