Svoj ekspoze na zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u Strasbourgu otpočeo je najprije verbalnom agresijom na hrvatsku šeficu diplomacije Mariju Pejčinović Burić. Zanimalo ga je “kada će Hrvatska vratiti Republiku Srpsku krajinu ljudima koji su pobjegli od ustaškog noža” i potom primijetio kako je Hrvatska “tijekom okupacije Krajine ubila više od 1000 i protjerala oko 500.000 Srba”. Palo mu je na pamet i to da je Franjo Tuđman “zločinac i neofašist” koji je “odgovoran za najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata” te hrvatsku proslavu obljetnice Oluje nazvao “sramnom”.

Mladom radikalu godila je medijska pažnja pa je s provokacijama nastavio i sutradan, samo što je ovoga puta meta bio hrvatski premijer Andrej Plenković, “čovjek koji glorificira Jasenovac, koncentracijski logor za 700 tisuća Srba, Židova i Roma, koji glorificira Bleiburg, lider neonacističkog režima u srcu Europe u kojem su Srbi građani drugog reda”.

“Budući predsjednik Srbije”

Paradoksalno, sve ove blasfemične izjave u samo dva dana izrekao je zastupnik Srpske Radikalne stranke, čija je glavna ideologija etničko čišćenje, no kada se zna da je riječ o sinu osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, iznenađenja ne bi trebalo biti. – Ne pada jabuka daleko od stabla – odgovorio mu je hrvatski premijer, ne sluteći da se upravo time mladi Šešelj često diči, s tek neznatno drukčijim izričajem. – Ne pada iver daleko od klade – ponosno, u brojnim prigodama, ističe Šešeljev sin.

Aleksandar Šešelj jedan je od četvorice sinova ratnog zločinca. Ovaj student pravnog fakulteta u politiku je ušao sa samo 21 godinom, dakako s liste srpskih radikala koje predvodi njegov otac.

Najprije je figurirao kao član općinskog vijeća u Zemunu, da bi u rujnu prošle godine vrtoglavo avansirao direktno u Skupštinu Srbije, kao zamjena Milovanu Bojiću, bivšem Miloševićevű ministru kojega se tereti za pranje novca u sprezi s narkobossom Darkom Šarićem. Uz dužnost zastupnika, Šešelj junior djeluje i u skupštinskim odborima za zdravlje i obitelj te za zaštitu okoliša, a uz to je i član delegacije u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, gdje se neki dan i proslavio blaćenjem Hrvatske.

Proslavio se doslovno jer do tog incidenta interes srpskih medija za Aleksandra Šešelja bio je minimalan. U jednom od rijetkih intervjua koje je dao priznao je da mu laska kada ljudi hvale njegova oca, kao i da mu ne smetaju usporedbe s njim te da je o političkom životu i previranjima u Srbiji najviše saznao čitajući knjige koje je napisao njegov otac. Interes za Aleksandrom Šešeljem minimalan je i na društvenim mrežama: njegovu Facebook-stranicu prati 1000 sljedbenika. Nisu brojni, ali su fanatični, pa mu pišu poruke tipa “pozdrav budućem predsjedniku Srbije”.

Osim verbalnim ekscesima u parlamentu prema političkim oponentima i nametanju ideoloških tema u Skupštini, mladi Šešelj nije se istaknuo nijednom spomena vrijednom društvenom inicijativom, tek je poznata njegova agenda prema kojoj se Srbija treba okrenuti prema Ruskoj Federaciji koja, za razliku od EU, Srbiji neće uvjetovati pregovorima o Kosovu i gay paradom.

“Svaka čast Praljku”

No, obojici, i ocu i sinu,zajednička je fiksacija na Hrvatsku. Aleksandar Šešelj imao je potrebe komentirati čak i suicid hrvatskog generala u Haagu prošle jeseni. “Svaka čast Slobodanu Praljku”, napisao je tada na Twitteru. Osvrnuo se nedavno i na gaženje hrvatske zastave, kada je kazao kako je “pod istom zastavom nad Srbima izvršen genocid” te da bi je rado gazio i sam. Zvuči poznato? Kao da Hrvatima jedan Šešelj nije dosta i previše, u punom trku stiže i mlađahni izdanak njegove loze. A tek mu je 25. 


IZVOR kliknite ovdje

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here