krasnic19.jpgKAMENA BAJKA IZ STAROG MEDVIDOVIĆA SELA
(Napisao i snimio: Velimir Braco Ćosić)

Imotski –  Sredinom šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, stanovnici brdskih predjela oko Imotskoga masovno su selili iz svojih pradjedovskih domova put polja. Tamo su savijali svoja nova obiteljska {sidebar id=4}gnijezda, uzdajući se u plodnost zemlje i vode, a samim time i boljim uvjetima za život. Iza sebe su teška srca ostavljali kamene kuće građene vlastitim znojem i rukama, kao i rukama svojih djedova. Vrsni kamenoklesari, građevinski majstori čije su ruke još za vrijeme Austro-Ugarske monarhije gradile bečke perivoje i građevine diljem Europe, tako su odjednom postali zemljoradnici.

Mnogi iz sela  Milardovići i Medvidovići, koji su bili pod imotskom župom, odlazili su također u Europu. Svoje su umijeće vrsnih građevinara prenosili na tamošnje građevine, ponajprije diljem Njemačke, ali i drugih zapadnih zemalja.

Prvih nekoliko godina  neki od njih, koji su se naselili uz polje, povremeno su,  jednom tjedno ili mjesečno, dolazili u svoje kamene kuće u brdo, ponajprije zbog  prikupljanja ogrijeva. No iz dana u dan ti su dolasci bili sve rjeđi. Tek bi poneki stariji nostalgičar navratio u svoje staro selo te se sa sjetom prisjetio mirisa djetinjstva. A kad je nestala cijela jedna generacija, njihova djeca praktički godinama nisu dolazila na očeva ognjišta. Predivne kamene kuće, široki prostori između njih – baš kao u modernim urbanim sredinama, okućnice, dimne kužine… obrasle su dračom i korovom. Urušavali su se stari krovovi, trunule su starinske grede, urušavali solari. Jednostavno… nestajali su poznati zaseoci Milardovići i Medvidovići.

krasnic00.jpgIpak, geni kameni ostali su negdje duboko ukorijenjeni u nekim novim naraštajima koji su, slijedeći zanat svojih djedova i očeva, krenuli u  novi izazov.

Šime Medvidović jedan je od onih koji je kao dječarac s roditeljima krenuo iz brda u polje. A kakav bi to Medvidović bio, a da građevinar nije! Već dugi niz godina Šime ima uspješnu građevinsku tvrtku. Pod njegovom palicom izgrađene su mnoge građevine diljem Hrvatske. Pogađate, ponajprije one od kamena, jer su se i Šimini stoljećima bavili isključivo kamenoklesarstvom.

– … I tako jednoga dana, otprilike prije četiri godine, dođem u staro selo. Tamo nijema pustoš, a kamene kuće kao iz bajke. Stanem i mislim… pa ovi moji djedovi, moji susjedi, bolji su i vrsniji majstori od mene i od polovice hrvatskih građevinara – sve su svojim rukama gradili i radili. A sada iza njih ostade pustoš. E, to tako više neće biti!, započe svoju kamenu priču Šime. I kako reče, tako i bi. Od toga dana ponovno se  u starom Medvidovića selu začu udarac čekića, cijuk špice i zvuk prskanja kamena. Šime prvi započe obnovu pradjedovskih kuća.

– Ništa slučaju nisam htio prepustiti, kao ni kršiti iti jedno slovo starog nepisanog kamenoklesarskog zakona. Svaki kamen prešao je preko ruku majstora kamenoklesara, svaki i najmanji zidić morao je biti u kamenu, onom izvađenom iz kamenog mora u okružju moga rodnog sela, veli Šime.

I doista, nakon pune četiri godine u starom Medvidovića selu napisana je jedna nova kamena bajka. Tri kamene kuće, podrum, ostave, zimska i ljetna kuhinja, krune čatrnja, zidovi oko vrtova, sve to, baš sve… izrađeno je u kamenu. A da bi se u tu kamenu dušu ubacili i moderni sadržaji, napravljen je bazen. Također u kamenu!

krasnic7.jpgSve je garnirano diskretnom rasvjetom, obrubljeno zelenilom te ograđeno drvom i željezom. Upravo onakvim kakvoga su kovali Medvidovića susjedi iz drugih sela.

Šimina kamena bajka u Medvidovića selu nadohvat grada Imotskog sad je pravi, ekskluzivni kameni eksponat koji ne samo da privlači pozornost mnogih posjetitelja, već i ostale pokreće da krenu u obnovu starinskih kuća.

– Potrošio sam puno novca i slobodnog vremena, odrađeno je na stotine dnevnica, stotine sati proveli su ovdje vrsni majstori, no nije bilo uzalud! Sam pogled na sve ovo razgaljuje mi dušu, kaže Šime.

Fotografije Šimine kamene bajke obišle su svijet. Turističke agencije natječu se koja će prije zakupiti Šimine kamene građevine.

Seoski je turizam svakim danom sve popularniji oblik naše turističke ponude i sigurni smo da na ovim, bogomdanim prostorima, ima svoj puni smisao. Nadmorska visina 700 metara, zdrava hrana, prostori za šetnju i rekreaciju, ugodan smještaj… nije potrebno trošiti riječi!

Šime Medvidović otvorio je novu stranicu priče koja se počela pisati još otprije nekoliko stoljeća.{sidebar id=4}

krasnic4.jpg

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here