stipan-k-th.090909Stipan Kujundžić je rođen 1982. u znaku Jarca (nije na odmet napomenuti), iako bi mu više pripadala neka umiljatija životinja koje još nema među znakovima horoskopa. Diplomirao je kiparstvo na ALUSplit u klasi prof. Matka Mijića 2006. godine. Tijekom srednjoškolskog i akademskog obrazovanja stanuje u maloj rođakovoj kućici u Kaštel Sućurcu gdje je otkrio more i mediteranski ambijent kao novo, komplementarno nadahnuće.

U Stipanovoj roditeljskoj kući, na kažiputu u Grubinama, ozračje je posve umjetničko. U raznim prostorijama, od tavana do podruma, smjestio je djela koje smatra značajnima, ili prijelomnima, ili su se jednostavno tu zatekla i ostala pohranjena da dočekaju svoje vrijeme i svoj dobar čas. Stipan je izvrstan slikar, no izabrao je kiparstvo kao životni poziv iako se u obadvije umjetnosti snalazi kao riba u vodi. Je li talent naslijedio od očeve (Ago Kujundžić) ili majčine obitelji (Nižić iz Vrgorca) nije izvjesno, čak ni važno, no činjenica je da je u najranijem djetinjstvu pokazivao sklonost modeliranju, pa mu je majka davala komadiće krušnoga tijesta od kojega je radio figurice i likove; tijesto nije ispuštao iz ruku niti kad bi usnuo. Kvasalo je dugo, u maloj šaci, sve do zrelosti mladića, danas akademskog kipara s perspektivom. Mislila sam da će postati kuvar! – zgodnom nas je dosjetkom razveselila Stipanova majka.

Stipan ima urođen neobjašnjivi i neopisivi umjetnički dar kojim se hvata u koštac s temama što ga ciklički obuzmu, razrađuje ih u mediju kojim je trenutno zaokupljen, najčešće skulpturom ili slikom; ponekad ih dugo i ustrajno obrađuje kao sada kada je usredotočen na glazbene instrumente ili uporabne predmete. Novi mu je plan napraviti instalaciju (nazovimo je uvjetno tako), gdje će više tradicijskih instrumenata (uglavnom gusala) biti instalirano u prostor, samostalno ili oko nekog drveta od kojega su izrađeni, ali će ih se moći dodirnuti, preko struna povući gudalom… predmnijevam da će posjetitelji-svirači postati dijelom instalacije, da će ona živjeti i mijenjati se poput života samoga, kojemu i najmanja promjena pojavnosti ljudi ili zvuka daje novi izričaj i značaj.

stipan-k-1.090909Bit će to poveznica među ljudima, dijeljenje energije kroz titraj i zvuk kao svojevrsna apoteoza precima koji su nam ostavili basnoslovno nasljedstvo; bit ćemo putnici kroz vrijeme u kojemu, mi današnji, nastavljamo mističnu misiju predaka…, objašnjava Stipan. – Ne postoji ništa na ovome svijetu što je razumski potpuno objašnjivo, a sama umjetnost je dodir, bliskost sa svim živim, sadašnjim i prošlim, emocija koja se daje i doživljava… mistika, mističnost, tajnovitost ljudskoga življenja i svijeta! Stojim pred slikom velikoga formata, uokolo mnoštvo skulptura iz raznih faza. Stipan upućuje na sadržaj slike, iako bih sama trebala zastati, vratiti se pred nju – sama, opet se u samoći suočiti s temom… drži on sliku objema rukama. Dekoncentrira me nježno lice zanesenoga dječaka što se naginje preko gornjeg ruba slike: dojam paperjast i mio, slika snažna i odrješita. Kontrapunkt!?

Asocijacije na Salvadora Dalija proviru iz svakog kutka moje svijesti, iako su, fizički, Salvador i Stipan u apsolutnoj opreci, poput sotone i anđela. Bilo i jest! Crno i bijelo! Dobro i zlo! Figueras i Grubine! Ta bi dva lica netko morao nacrtati, saviti ih u korelaciju i otvoriti temu. Moćno!

Rekla bih o slici, ali i o svemu što sam zatekla u kući-ateljeu (dalijevskim jezikom): arhitektonska struktura, geološka sudbina, nevidljive, srednje zrnate gusle, mikroprostori u makrosituaciji, antropomorfni osvrt na žensko poprsje, hiperkubično tijelo… Dali kao parafraza, Dali kao nadahnuće u samoj srži Stipanovog umjetničkog bića, ali ne u samom izrazu, temi ili tehnici. Slika ili skulpturač – u ovom slučaju postaje marginalno pitanje. Stipan je bolno svoj. Pitam se što će mu u životu donijeti mir: vretena kaštelanskih čempresa ili zmije ljutice imotskih gomila?

Promatram sliku, nema opisivih sličnosti s Dalijem, ne mogu ih vidjeti, ali dojam najdublje tajnovitosti zajednički je. Umjetnost kao apsolutna sloboda! Umjetnost kao apsolutna ljepota! Tko te, Stipane, nadahnjuje, fascinira, inspirirač – pitam i uzimam s police jednu od pred-diluvijskih riba koje kao da su isplivale iz najdubljih dubina Marijanske brazde.

– Dali, slobodan, udaljen od stvarnosti, umjetnik koji ne opisuje nego stvara različiti, paralelni svijet… i Miljenko Stančić!

Eto! Sloboda umjetničkoga, i nježni sfumato realnoga!

I Branislav Dešković, jedini kipar animalist koji je impresionizam prenio u kiparstvo, pobrao čak i Rodinov aplauz.

Eto! Revolucionarni zaokret u kiparstvu! Nova vizija postojećega!

stipan-k-2.090909Pročišćavanje umjetničkog izraza, čarolija pustolovine, putovanja kroz vrijeme, sintetiziranje i raščlanjivanje elemenata, strukturiranje boja i crta, ritam koji se izdigao i levitira nad podlogom… Jesam li prodrla u srž, bit? Odmahujem glavom u nevjerici.

Idemo popiti piće da približimo slutnje i stajališta. Stipan domaćin, ja gost. Izlazimo u vrt pod rascvjetanu tunju (dunju, ako vam je draže). Kava i piće iz domaće radionice Stipanove majke zamirisano majčinom dušicom, koromačem, čelinskom ljubicom iz ljekovitog gospođinog vrta što se prostro oko nas, mekan i opojan.

A, trebala bih se držati nježnih ribljih čudovišta koja u Stipanovoj kiparskoj radionici proživljavaju evoluciju na kakvoj bi im i sam Darwin pozavidio. Dragi, umilni monstrumi naše podsvijesti proizašli iz kiparovih tankoćutnih prstiju. Ribe Maje, nigdje! Ni o Vandi zbora!

Da vam je samo vidjeti te ruke! Kipar snažnog izraza, a još dječak!

Svjetlo predvečerja trne kontraste vrta pod tunjom, Stipan opušten, razgovorljiv. Agin sin! Puno lijepih emocija me obuzelo, i još boljih očekivanja za mladog kipara čiju je energiju teško oćutiti, osim ako se ne nađete pod diplomskom skulpturom ovješenom o strop podruma, pod tim fantazmagoričnim energetskim slapom sublimirane umjetničke tajne. Svevremenska je to kapsula za nas, putnike kroz vrijeme! Ili su koplja tinovskih jablana koja samo što se nisu obrušila i zabila oko nas poput palisade što vas odmiče na sigurnu udaljenost od realija. Introspekcija kao obveza! To li je, Stipane?!

Ajme, je li to onaj odbačeni željeznički prag od dvista kila natopljen kancerogenim mazutom… što si ga na leđima dovukao u Akademiju?

– Tko bi mi dao novca još i za materijal za diplomsku skulpturuč Cijelo školovanje imao sam sponzora, mecenu bez kojega se ne bih mogao školovati, jer je bilo loše vrijeme poraća kada mi otac nije radio. Marijan Budimir je bio uza me u svim potrebama, i do kraja života ću mu biti zahvalan. A, nisam baš sve troškove mogao svaliti na njegova pleća, dao je dovoljno u slavu umjetnosti, vjerujući u mene i ohrabrujući me.

Ago sjeda s nama, sluša, ne ometa nas.

gusle090909Zašto prag? – Vidio sam te pragove uz prugu od Sućurca do Splita svakodnevno, ja, putnik kroz vrijeme svoga života i znanoga svijeta: Grubine – Sućurac – Imotski – Split – Zagreb… smislio sam ideju i primio se posla. Bilo je tamo, uz korito antičkog i mitskog Jadra nekih suhih jablana poput kopalja: bijeli, otporni, svedeni u jednu točku u kojoj se utiču u nebo. Gledao sam ih svaki dan na putu do Akademije. Sjekirom umjesto kiparskog dlijeta, udarao sam po pragu, rasijecao ga, kalao uzduž, brusio, spajao, oživljavao… Koplja zarinuta u nebo za diplomski. Rad zapažen, rekli su: veliki je umjetnički dar u pitanju, ipak… nemamo za njega mjesta na Akademiji. Kakvi paceri!

Zaključiti mi je: Ecce kipar! Snažan, autentičan i naš!

Gdje su nestali, istopili se, svi ostali naši mladi talenti? – pitam.

– Dogodit će se imotski kipari! – Stipan će uvjereno, proročanski. Idem mu vjerovati na riječ!

Ispijamo pozdravno piće, Ago me odašilje prema Imotskom u automobilu čijoj je vozačici „usput”. To mu je rodica, kaže.

Djeca su nam nepovratno odbauljala prema svojim nadahnućima, zaključujemo oslonjeni na zid vrta. Tko će odoljeti izazovu cesta što izviru iz nulte točke, kažiputa, na kojoj je rođen Stipan Kujundžić. Njega je jedan od ovih putova već odnio prema boli umjetničkog stvaranja. I slavi o kojoj će se još čuti.

Piše: Maja DELIĆ PERŠEN

Foto: MDP, Arhiv Stipana Kujundžića

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here