POLITIKA U MALOJ BUTIGI SDP-ovac Branko Milardović otkriva kako je biti "crveni" u Imotskom
Za razliku od prvih godina privikavanja na demokraciju, kada su se na izbornim listićima tražila svega tri slova koja su zajedno tvorila kraticu HDZ, politički i stranački život Imotske krajine godinama je postajao sve kompleksniji te je danas svakakav samo ne monoton. Pa, iako je postalo već gotovo poslovično svakim nadolazećim izborima prišivati etiketu s tekstom "najzanimljiviji i najneizvjesniji do sada", čini se da će oni koji za nepunu godinu dana dolaze u Imotski biti upravo takvi. Tim više što se HDZ, koji je rođen da bi vladao, na prošloj izbornoj utakmici u Gradu na gori nije proslavio te je zbog unutarstranačkih razmirica bio prisiljen ključeve grada ustupiti ambicioznoj višestranačkoj koaliciji na čelu s HSP-om.
{sidebar id=4}SDP uvijek kao "jezičak na vagi"
Budući da je spomenuta koalicija naglo poletjela, mlada joj krila nisu uvijek pripravna za ponijeti velik teret, pa upravo na toj činjenici posrnuli HDZ i gradi svoj optimizam. Novi će izbori stoga za njih biti popravni ispit na kojem se ne smije pasti. A s više ili manje uspjeha, u sjeni "velikih" na gradskoj političkoj pozornici "igraju" i manje stranke, a SDP je ta koja već punih deset godina u Gradskoj vijećnici uvijek pronađe barem jednu fotelju za sebe. Bilo da odluči participirati u vlasti ili biti čista oporba, gradska je organizacija socijaldemokrata uvijek "jezičak na vagi", a upravo zbog te činjenice njenog čelnog čovjeka Branka Milardovića Imoćani bliski politici vole nazvati "vladajućim oporbenjakom". No 54-godišnji profesor u Tehničkoj školi nipošto nije klasični političar – čitaj trgovac. Nikada ne ucjenjuje i ništa ne uvjetuje, sa svima je dobar i u pravilu govori ono što misli. Često je u mogućnosti dizanjem ruke odlučivati o političkom (ne)uspjehu drugih pa ipak tvrdi da uvijek radi onako kako mu savjest i zdrav razum nalažu.
Prisjetimo li se nakratko "Linićevih jaja", a poslije i uzročno-posljedičnoga Milanovićeva zaobilaženja Imotskoga, njegovi visokopozicionirani stranački kolege u Imotskom i ne kotiraju baš dobro. Stoga ga pitamo kako je to uopće biti "crveni" u konzervativnom i desno nastrojenom Imotskom.
Imotski – grad apsurda
– Nikada nisam imao nikakvih neugodnosti zbog svoje stranačke pripadnosti i odlično surađujem sa svojim nestranačkim kolegama. Ne bojim se nikakvih "jaja" i generalno sam mišljenja da je o Imotskom stvorena potpuno kriva slika, a za to su najzaslužniji mediji – kaže Milardović.
Doista, lokalni SDP-ovci, koji djeluju i u općinama Podbablje, Proložac i Lokvičići, koje su prije ne(sp)retnog administrativnog cijepanja državnoga teritorija bile sastavni dio općine Imotski, nemaju problema u svom bavljenju politikom. Milardović nam otkriva još nekoliko detalja vezanih uz rad gradske organizacije SDP-a u Imotskom.
– Od pedesetak naših članova, gotovo polovica su visokoobrazovani ljudi, a u našim je redovima i desetak branitelja i ratnih dragovoljaca. Na prošlim smo izborima imali najviše glasova birača poslije HSP-a i HDZ-a te smo treća stranka po snazi u gradu. Nekada smo bili posljednja među 13 listi, dok smo u pretposljednjem sazivu imali dva predstavnika u Gradskom vijeću – kaže aktualni dopredsjednik toga tijela.
Milardović se osvrnuo i na krah lokalnoga HDZ-a na prošlim lokalnim izborima, ali i na svoju ulogu "prislanjača" koaliciji koju predvodi većinski HSP.
– Struktura ljudi koja je činila okosnicu HDZ-a nije dobro vodila Grad pa im se to i obilo o glavu. I u ovom sazivu gradska vlast ima loših postupaka. Da mogu sam odlučivati, svakako bih neke stvari radio drugačije. Uostalom, da o svemu mislim isto kao i oni, bio bih u HSP-u a ne na drugom političkom polu – ističe Milardović te tvrdi da bi politička slika u Imotskom bila bitno drugačija kada bi se promijenio izborni zakon.
A kada se malo bolje zaviri u službene podatke, lako se primijeti da je Imotski uistinu grad apsurda. Izuzev ako netko drugačije može objasniti činjenicu da Grad Imotski ima više birača (oko 9 tisuća) negoli stanovnika (cca 8.000).
Piše: Ante Lončar
Foto: Branimir Boban
