PET MILIJUNA ZA PRVU RUKU
Još se nije stišala euforija djelatnika imotskog Trimota d.d. nakon službene potvrde ministra gospodarstva Branka Vukelića da će država preko Fonda za privatizaciju osigurati pozajmicu od 5 milijuna kuna njihovoj posrnuloj firmi. Tim novcem sanirala bi se sva dugovanja bivšim i sadašnjim djelatnicima te podmirile obveze državi. I dok traje opravdana radost tih ljudi, koji punih sedam mjeseci nisu dobili svoju teškom mukom zarađenu plaću, nameće se pitanje: što dalje s Trimotom?
{sidebar id=4}– Ako bismo to dobili, istaknuo je u svom uvodnom izlaganju direktor poduzeća Živko Dodig prije završne riječi ministra Vukelića, Trimot bi sigurno mogao krenuti s pozitivne nule u jedan novi iskorak.
Kakav je to iskorak, na sastanku s ministrom rečeno je vrlo neuvjerljivo. Nekoliko poslova s inozemnim partnerima i Hrvatskom vojskom, po svemu sudeći su nedostatni a da bi garantirali svjetliju budućnost. Ministar je pak izjavio da nakon ove pozajmice treba krenuti u ozbiljnu pripremu prodaje, odnosno privatizacije Trimota, jer država, bez obzira na to što je većinski vlasnik, više neće moći podmirivati dugovanja.
Sasvim ispravno, čuli su se komentari i bivših uposlenika, koji su također zadovoljni odlukom da se Trimotu osigura 5 milijuna kuna.
Napokon, nakon godina strpljivog čekanja i mi ćemo naplatiti svoja potraživanja. No, sa sadašnjim vodstvom, bez stručnog menadžmenta, teško će naša bivša firma moći opstati. Sam primjer da nakon izlaska iz stečaja još nisu ni registrirali Trimot, a i Nadzorni odbor radi „na crno“, dovoljno govori o mogućnostima sadašnjeg vodstva. Uostalom, neka se vade kako znadu, komentari su bivših uposlenika.
Ima li Trimot šansu? Obnovljena tehnologija, primjerena svjetskim standardima, stručnost djelatnika u neposrednoj proizvodnji, itekako željnih rada, pozitivni su predznaci koji daju nadu u opstanak. S druge strane, vrlo loš menadžment, nepoznavanje mogućnosti i drugih tržišta, promidžba, loša komunikacija vodstva s djelatnicima, negativne su strane u Trimotu. Uostalom, kad se stavi na javnu prodaju, potencijalni kupci odvagnut će sve to i odlučiti.
I ono najvažnije. Spomenutih pet milijuna kuna, a time i isplata bivšim i sadašnjim djelatnicima, trebalo bi sjesti na račun tvrtke prije 30. studenoga. Naime, to je i posljednji rok koji su dali bivši uposlenici, jer će u protivnom blokirati rad tvornice. A to neće nikome koristiti.
Braco Ćosić
