Imotska krajina je raseljena, već godinama mladi ljudi odlaze u nemogućnosti da nađu posao i saviju obiteljsko gnijezdo. Propalo gospodarstvo i nepostojanje gotovo nikakvih građevinskih terena u vlasništvu lokalne samouprave gdje bi mladi bračni parovi mogli sagraditi kuće, presudni su za odlazak. Upravo taj problem muči mladi bračni par: Mariju, diplomiranu ekonomisticu i njenog supruga, vozača Ivana Jovića. Ivan već sedam godina radi u Splitu, a u braku je s Marijom punih pet godina. Imaju dvoje dječice i nakon mnogo promišljanja odlučili su se vratiti u Imotski i nastaviti novi život. Marija je pronašla posao, Ivan isto, ali nemaju gdje stanovati. Privremeno su kod Ivanovih roditelja, željeli bi sebi sagraditi dom ali nemaju gdje. Privatni tereni su izuzetno skupi, a Grad u svom vlasništvu nema terena koje bi mogao ustupiti mladim obiteljima.
– Marija i ja imamo silnu volju sagraditi nešto kućice i krenuti u novu etapu života. Raspitivali smo se, tražili. Grad nije u mogućnosti jer nema svojih terena, a ono što nam odgovara, primjerice u Vinjanima Gornjim, u vlasništvu je Hrvatskih šuma. A za dobiti nekakav teren, kažu mi, čeka se godinama uz silnu papirologiju i novac. A i ne mora teren biti u mojim Vinjanima, može u okolici Imotskog. A svi govore: vratite se, trebamo mlade kadrove. Krajina nam je iseljena, priča Ivan. Primjer ovoga mladog bračnog para trebao bi u prvom redu zainteresirati državu koja bi, preko Hrvatskih šuma kao svoje ispostave, u sredinama poput imotske ustupila lokalnoj zajednici pogodne terene za ovakvu namjenu i skratila papirologiju za građevinsku dozvolu. Takvih terena u okružju Imotskog ima na tisuće kvadrata i nikome ne služe ni za što. Sve to izgleda nestvarno i komplicirano u Imotskom, ali u nekim sredinama kojima je stalo do mladih stručnjaka, to nije nikakav problem. (b. ćosić)
