meter_traktoristU posljednje vrijeme učestalo se govori o tome da će svijet za nekoliko desetljeća ostati bez nafte kao glavnog pogonskog goriva. Iako će budućnost biti teška, bez ovog energenta ipak nije nezamisliva. Znanost i industrija već imaju nekoliko rješenja koja mogu ublažiti posljedice u skoroj budućnosti, a nije za začuditi da postoje i rješenja bolja od nafte, ali se čeka pravi trenutak. Znači, bez nafte ćemo moći, ali bez hrane nećemo. To pokazuje da su, ako gledamo stvari malo grubo, tlo i voda uistinu oni pravi resursi jedne zemlje bez kojih je svijet nezamisliv. Obradivo tlo i voda postaju najveće buduće vrijednosti čovječanstva! Kako bih vam približio ovu temu, navest ću nekoliko podataka koji će vas malo natjerati da se zamislite.

Od 1970. do 2010. svjetsko se stanovništvo udvostručilo, ali obradivo poljoprivredno zemljište nije, što dovodi do zaključka da se s iste površine proizvodi dvostruko više hrane za sve gladniji planet. Pitanje: tko će nahraniti ovaj svijet? Odgovor: sve veća produktivnost, uz jedan uvjet koji je nezaobilazan – zemlja MORA biti sačuvana!

Poljoprivreda SAD-a daje dosta odgovora u kojem smjeru ide poljoprivreda. SAD s 10% svjetskog obradivog tla proizvodi hrane za 18% ljudske populacije. Urod kukuruza se od 1950. popeo s 39 bušela (1 bushel=36,7 l) po jutru na 150 bušela, dok se prosječni urod žitarica povisio za 155% u istome razdoblju. Činjenica je da američki fameri proizvode sada 40% kukuruza i  37% više žitarica negoli 1985., a sa iste obradive površine. Jedna od zaslužnih industrija je i industrija zaštite bilja. Ova industrija je regulirana sličnim zakonima kao i humana medicina, uz jednu stvar više (a to je onaj uvjet spomenut gore): TLO I OKOLIŠ MORAJU BITI SAČUVANI!

Što sve ovo znači: 1940. jedan farmer je proizvodio hrane dostatno za 19 ljudi, 1970. za 73, a 2010. za 155! Vrhunski farmer je začuđujuće biće, on mora biti dijelom agronom, čuvar tla, meteorolog i ekonomist, ali najviše optimist! Kako mu to uspijeva – velikim radom i podrškom modernih industrija (zaštite, strojeva, sjemena, gnojidbe). No hoće li ta silna produktivnost iscrpiti zemlju? Usporedno s povećanjem produktivnost napreduju i sistemi za održivost ovog neprocjenjivog resursa (pametni plodored, sustavi minimalne obrade, sprečavanje uzgoja koji ne čuva tlo…), zbog čega je erozija poljoprivrednog zemljišta smanjena za 40% u zadnjih 20 godina. Američki farmeri sada uzgajaju 70% više kukuruza od 1 kg gnojiva i navodnjavaju 50-80% manje, zavisno od kulture. To se zove „STANJE ODRŽIVE RAVNOTEŽE“: proizvodnja hrane – odgovorno čuvanje tla i okoliša.

Poljoprivredni proizvođač, istraživanja su pokazala, ne razmišlja često o najljepšim stvarima na svijetu nego o sljedećem: vrućina, suša, kiša, zakoni, štetnici, mraz, tuča, ulaganje, uspjeh, cijene. Da bi postigao uspjeh sve dobre stvari se moraju poklopiti, a za neuspjeh je dovoljna jedna loša! Za kraj, možete li zamisliti svijet bez seljaka-farmera ili mislite da hrana raste u šoping centrima. Danas je na svijetu oko 7 milijardi ljudi, 2050. će ih biti 9,3. To je mnogo doručaka, ručaka i večera. I zato, kako je rekao jedan visokopozicionirani UN-ov dužnosnik na nekoj konfereciji o hrani: Vrijeme je da, kada vidimo farmera, stisnemo mu ruku i kažemo „hvala“!

A nama Hrvatima ostaje da čuvamo prekrasnu zemlju, ali ne dračom nego radom!

 

Stipe Đuzel, dipl. ing. agr.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here