Bjeloruski slikar Marc Chagall, iznimna pojava u svjetskom slikarstvu, rođen je u Vitebsku 7. srpnja 1887. kao najstariji od devetero djece siromašne židovske obitelji.
Majka mu podmiti učitelja (Židove nisu primali u državne škole) i upiše ga u školu. Vezom odlazi u St. Peterburg izučavati slikarstvo. Odlazi u Pariz, izlaže. Vraća se u Vitebsk i ženi se u 28-oj godini… Sretoh jednu djevojku (Belu, op.a.), ona prođe kroz moje srce i sjede na moja platna… Priličan komunist.
1917,/18. Chagall biva postavljen za komesara lijepih umjetnosti u regiji Vitebsk, gdje ubrzo dođe do neslaganja sa supermatistom K. Maljevičem, a i njegovo slikarstvo je bilo nespojivo s komunističkom ideologijom pa 1922. godine zauvijek napušta Rusiju i odlazi u Pariz. Mnogo radi, putuje svijetom i izlaže. Godine 1937. dobiva francusko državljanstvo. Iz tog vremena poznatija je programska slika Bijelo raspeće iz 1938. (par Picassovoj Guernici, 1937.). U liku razapetoga Krista na križu, u simbolu stradanja židovskog proroka i kršćanskog Boga koji je uzeo oblik čovjeka, Chagall je našao univerzalni amblem za stradanja svojeg doba. Snop jakog svjetla sa visina probija se kroz zemaljsku tamu, osvjetljavajući bijeli neokaljani lik na križu. Tragovi patnje nestaju i Njegovo štovanje shvaća se kao put nade. Vjera u Njega, tako kaže Chagall, može pomaknuti planine očaja.
Poslije smrti prve žene, u 65-oj godini Chagall ženi Valentinu Brodski i proširuje interes za grčku i kršćansku mitologiju. Mnogo putuje i radi. Golemi murali, mozaici, vitraji, tapiserije, grafike… Radi u Metzu vitraj prvostolnice (1958.); vitraj za sinagogu u Jeruzalemu (1962.); za zgradu Ujedinjenih naroda i slike na stropu pariške Opere (1964.); mural u Tokiju i Tel Avivu te Metropolitan operu u New Yorku (1965.); crkvu Naše Gospe u Zurichu (1970.); mozaike u Chicagu (1974.). U 91-oj godini počinje raditi na prozorima crkve Sv. Stjepana u Mainzu.
Chagall je pronašao univerzalnu religioznu samosvojnu likovnu interpretaciju. Slikar duše. Miješa se realno i irealno. Varira nostalgične teme ruskog sela i tugu svog primitivnog, napaćenog i prognanog naroda. Njegova bajkovita mašta stvara začuđujući svijet. Ljudi više ne trpe, ne robuju, oslobođeni su i sile teže, lebde. On sanja o sreći i pravdi čovjeka. Tko mi smeta sanjati.
Duboko religiozan i istinski domoljub, njegov je rad vjerojatno najglasniji apel modernog doba za toleranciju i poštivanje svega što je drukčije (I. F. Walther/R. Metzger). Umro je 98-oj godini života, 28. ožujka 1985. u Saint-Paul de Vanceu.
Napisao: Petar GUDELJ
