Imotska krajina poznata je po svojim prirodnim ljepotama, no njezina bogata povijest i kultura nisu ništa manje važne premda su rjeđe spominjane. Brojne nedaće koje su zadesile ovaj prelijepi kraj zadnjih desetljeća svakako su jedan, ali ne i jedini razlog tomu, kao ni zapuštenosti brojnih povijesnih lokaliteta i objekata. Međutim, u sadašnjem vremenu u kojem sloboda i vlastiti nacionalni identitet više nisu izravno ugroženi, moramo nadoknaditi do sada propušteno u brizi o našem povijesnom i kulturnom naslijeđu, važnim značajkama našeg nacionalnog bića. Pritom treba imati u vidu i činjenicu da će suvremena autocesta konačno približiti Imotski ostatku svijeta, što će upotpuniti i dovršetak probijanja tunela kroz Biokovo. Možemo se opravdano nadati da će takve okolnosti dovesti do jačanja gospodarstva Imotske krajine, a naročito turizma kao jedne od glavnih gospodarskih grana cijele Hrvatske. Takva nas situacija ne smije zateći nespremne, a sada je posljednji trenutak u kojem se moramo pokrenuti i djelovati na unaprjeđenju i očuvanju naše baštine. U prilog tomu idu i odredbe zakona izglasanih u posljednje vrijeme, a kojima se reguliraju mogućnosti i načini unaprjeđenja i obnove kulturne baštine, primjenu kojih je u praksi pokazao primjerice Solin pri obnovi Gašpine mlinice na rijeci Jadro. Pored toga, od prošle godine u Imotskom konačno imamo i Upravu za zaštitu spomeničke baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske koja će zasigurno iskazati ne samo dobro poznavanje, nego i veće zanimanje i osjetljivost za lokalnu problematiku očuvanja kulturnog naslijeđa. Nema sumnje da Imotska krajina obiluje lokalitetima i objektima od kulturnog značaja, kao i da više njih zahtijeva stručnu valorizaciju i obnovu. Ovdje ću, međutim, spomenuti tek jedan od njih – Perinušu, lokalitet smješten upravo u sredini Imotskog polja, uz obalu slikovite ponornice Vrljike.
RASKRIŽJE BROJNIH PUTOVA
Perinuša je zahvaljujući svojem položaju oduvijek raskrižje brojnih putova koji vode kroz Imotsko polje i stoga često posjećena. Upravo zbog blizine i snage Vrljike te pogodnog prometnog položaja, na Perinuši je od davnina postojala i mlinica sa čak četrnaest mlinskih kamenova koje su kroz povijest stoljećima koristili ne samo stanovnici Imotskog polja nego i dalje okolice. Mlinica je obnovljena i proširena 1722., a 1942. godine nažalost je stradala u razornom potresu. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture proglasio je 1976. godine mlinicu objektom kulturne baštine. Danas je, međutim, u sramotnom stanju: zapuštena, narušena, devastirana i nadasve opasna – kako za prolaznike i putnike, tako i za one koji još koriste preostala dva kamena u funkciji. Nekada stjecište naroda iz bliže i dalje okolice, uvijek u središtu živahnih zbivanja, danas je gotovo ruševina od koje će svatko skrenuti pogled.
Nešto je ipak učinjeno. Hrvatske vode, podružnica Imotski, spasile su 2004. godine mlinicu i okolno područje od rušilačkog djelovanja Vrljike obnovom kamenog zida završetka mlinskog kanala. To je bio spasonosni, ali ipak tek početni zahvat, jer i samu mlinicu treba obnoviti i spasiti od rušenja. U tom smislu pojavile su se posljednjih godina neke sporadične privatne inicijative, no nažalost nemoćne u savladavanju mnogobrojnih i raznorodnih prepreka na putu ka neophodnoj obnovi. Nema sumnje, međutim, da Perinušu treba očuvati za buduće naraštaje i to ne samo radi njezine ljepote i karaktera, već i stoga što je jedan od bitnih dijelova vrijednog kompleksa povijesnog i kulturnog značaja Imotske krajine.
UDAHNUTI NOVI ŽIVOT
Neophodna obnova mlinice u tom bi smislu predstavljala izuzetno važan doprinos. Štoviše, mlinica i sa svojim pratećim te
još i danas funkcionalnim dijelovima poput kamene ustave, na zoran bi način predstavili kako se živjelo u ovom kraju i kako su nastale njegove kulturne specifičnosti.
Sama mlinica predstavlja objekt idealan za obnovu u suvremenom ključu interpretacije povijesnog značaja, čime bi cijeli lokalitet dobio dodatnu vrijednost i potvrdu uključenosti u tijek suvremenog života. Tako obnovljen objekt i njegovo neposredno okruženje optimalni su za prikaz ne samo tradicionalnog procesa mljevenja žita, već uz primjenu suvremenih muzeoloških tehnika, i za prezentaciju povijesti lokaliteta, njegovih tradicija, etnološkog i etnografskog blaga, značaja u povijesnom i zemljopisnom kontekstu, ali i važnosti u sadašnjosti i budućnosti ovog kraja. Naravno, u tom smislu opravdano je nadati se da bi obnovljena mlinica mogla postati dijelom muzejske ponude grada Imotskog na dobrobit Imoćana, ali i turističke ponude grada i njegove krajine.
Za pripremu i provedbu obnove značajnih lokaliteta i objekata Imotske krajine neophodni su senzibilizacija i angažman ne samo jedinica lokalne uprave, već i gospodarstva, a svakako i pojedinaca, jer se tek sudjelovanjem svih navedenih sudionika mogu osigurati svi preduvjeti potrebni za konačan uspjeh. U smislu poticanja takvog procesa velik bi motivacijski značaj imala upravo obnova mlinice na Perinuši. Udahnuti novi život objektima poput perinuške mlinice, sada nijemim svjedocima dugih stoljeća burne i zanimljive povijesti ovoga kraja, znači ne samo oteti zaboravu našu baštinu, već i potaknuti nove zamisli i akcije za budućnost. Važno je stoga iskoristiti svaku priliku za apel pojedincima i grupama, gospodarstvenicima, stanovnicima i posjetiteljima Imotske krajine i grada Imotskoga, a posebice lokalnoj upravi da iskoristi sve zakonske i druge mogućnosti kako bi pripomogla realizaciji ovog prijedloga. Autor ovog teksta već je spreman sudjelovati.
Piše: Prim. dr. Ante FRANCESCHI, liječnik u mirovini
