Park na Điradi koji je trebao biti prenamijenjen djeci pokazao je vrlo nisku projektantsku i izvedbenu razinu. Oko svih rasvjetnih lampi, tobogana i klackalice visoko izviruju oštri vijci koji mogu biti pogubni za dijete, kao i armirani beton oko pomagala – opasno strši iz okolnog šljunka. „Klackalica je previsoka – dobra tek za tinejdžere. Jako je opasno pustiti manju djecu samu ovdje, previše je oštrih rubova od željeza i betona”, veli majka dok budnim okom nadzire djecu i pridržava ih. Stara fontana, remek-djelce po proporcijama i po keramičkom mozaiku, srušena je. Izgrađena je velika, bezlična i duboka s vodoskokom koji jutros opet ne radi. Kvalitetni mramor koji je bio u stazama je nestao. Loše potrošen javni novac. Urbanisti, prostorni planeri, arhitekti, ubuduće pomozite djeci! Političarima je očito stalo samo do glasova odraslih, tj. novca.
Tekst i foto: Stipe Majić
